Priznajem
Svetac Dana
SVETCI DANA

Uzvišenje svetoga Križa

Blagdan Uzvišenja svetoga Križa, koji danas slavimo, potječe iz Jeruzalema. Car Konstantin dao je izgraditi baziliku Uskrsnuća nad grobom Isusovim i ona je bila posvećena 13. rujna 335. Carica Jelena pronašla je prema predaji dio izvornog Kristovog križa 326. te ga povjerila na čuvanje u toj bazilici. Kršćani Jeruzalema, dan nakon godišnjice posvete te bazilike, 14. rujna, izlagali su tu svetu relikviju te joj se klanjali. Perzijska je vojska otela relikviju 614, ali ju je car Heraklije uspio vratiti te ju je 3. svibnja 628. svečano donio u Jeruzalem. Iz Jeruzalema blagdan se vremenom proširio na kršćanski Zapad. Za sve kršćane Kristov križ je simbol spasenja. Križ je do Isusovog raspeća bio smrtna kazna za političke buntovnike i najteže zločince. Od tada je on znak pobjede nad grijehom i smrću, znak uzvišenja Krista i nade njegovih sljedbenika. Tko s vjerom i nadom prihvaća zagonetku križa, može se nadati duhovnom preporodu i uzvišenju u trajnu sreću s Bogom.

Hrvatski narod vjekovima se borio za „krst časni“, za križ kao simbol našeg spasenja i kršćanstva uopće. Naša povijest već od svojih početaka stoji u znaku svetoga Križa, koji je bio i ostao najveća čast i slava te povijesti. Uzvišenju svetoga Križa posvećene su mnoga naselja, župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva.

Sveta Notburga

Današnja zaštitnica je i sveta Notburga, omiljena austrijska i tirolska svetica, poznata i kao Notburga iz Rattenberga ili Notburga iz Ebena. Rođena je oko 1265. u Rattenbergu (Tirol) kao klobučareva kći. Kao osamnaestogodišnja djevojka radila je u kuhinji na dvoru grofa Heinricha od Rottenburga (Buch in Tirol). Grofova žena Ottilia naredila je Notburgi da ostacima od jela hrani svinje, ali je Notburga umjesto toga hranu dijelila siromasima. Kad je zbog toga ukorena, ostatke hrane bacala je svinjama, a siromasima je dijelila svoje vlastite obroke. Ottilia je to ocijenila kao neposluh i otpustila je Notburgu iz službe. Notburga se zatim zaposlila kao služavka kod jednog seljaka u susjednom tirolskom naselju Eben am Achensee. Kad je grofica Ottilia umrla, grof Heinrich je ponovno zaposlio Notburgu u svojem dvorcu Rottenburgu. Notburga je ustrajno pomagala siromasima, bolesnicima i nevoljnicima. Pripisuju joj se mnoga čudesa već za njezina života. Prema legendi, kad je jednom optužena da u svojoj pregači nosi siromasima hranu i vino, tamo su njezini gospodari pronašli samo piljevinu i ocat. Seljak u Ebenu nije joj jednom prilikom dozvolio odlazak na misu jer mora požeti žito. Notburga je tada svoj srp bacila u vis i srp je ostao lebdjeti u zraku, obješen na sunčevoj zraci. Zapanjeni seljak tada joj je dozvolio odlazak u crkvu.

Sveta Notburga preminula je 16. rujna 1313. u dvorcu Rottenburgu. Neposredno prije smrti zamolila je grofa Heinricha da njezino mrtvo tijelo stavi u volovska kola i da je pokopa na mjestu gdje će se volovi svojevoljno zaustaviti. Volovi su kola odvezli ravno u kapelu svetog Ruperta u Ebenu, gdje je pokopana. I na njezinom grobu zbivala su se mnoga čuda. Notburginu svetost potvrdio je 1862. papa Pio IX. U povodu 700. obljetnice Notburgine smrti (2013) papa Franjo uputio je biskupu Innsbrucka Manfredu Scheueru toplu prigodnu poruku. Sveta Notburga je zaštitnica služavki, slugu, seljaka, farmera, težaka, poljodjelaca, stočara, žetelica, poslužitelja, rodilja, nositelja i ljubitelja narodnih nošnji, konobarica i konobara, počinka i blagdana, a osobito je časte poljodjelci u Tirolu, Štajerskoj, Bavarskoj i Sloveniji. Nazivaju je i “sveticom Caritasa”, a njezini se kipovi, slike i oltari nalaze i u hrvatskim crkvama (Gornji Draganec, Molve, Sveti Juraj na Bregu, Pazin). Umjetnici je često prikazuju s klasjem, kukuruzovinom, žitom, cvijećem i sa srpom u njezinoj ruci ili u zraku.

Facebook Komentari

Slične vijesti