Priznajem
Urednikov odabir
Davor Domazet Lošo: Braniteljska i domoljubna Hrvatska zalog su za budućnost!

Požari su otkrili ne samo nesuglasje nego posve različite poglede na geopolitičko pozicioniranje Hrvatske, u sve vidljivijemu preslagivanju ne samo jugoistoka Europe, između predsjednika vlade Andreja Plenkovića i predsjednice Republike Kolinde Grabar Kitarović.

A to nesuglasje i ta različitost geopolitičkoga pristupa slomilo se na ministru obrane Damiru Krstičeviću. Sukob predsjednika Vlade i predsjednice Republike, kao što napisa novinarka Višnja Starešina, nije banalan. Uistinu, nije nimalo banalan.

S geopolitičkoga stajališta, sukob je naviše strateške razine. Naime, na djelu je sukob anglosaksonskoga atlantizma i europskoga njemačkoga kontinentalizma u koji su itekako uključeni ruski neoazijatizam i turski neoosmanizam. Dakle četiri geopolitike vode rat na području ‘Nove’ ili ‘Katoličke Europe’.

Samo središte sukoba jest područje ‘Južno od Alpa i sjeverno od Grčke’, s gravitacijskom stožernom točkom od rijeke Mure do poluotoka Prevlake. Tko će pobijediti? Atlantizam ili složaj kontinentalizma i neoosmanizma? Na koju stranu će Hrvatska? Hoće li ponovno biti na gubitničkoj strani? To su pitanja na koja aktualna hrvatska politika ne daje vjerodostojne odgovore.

Hrvatska se tijekom svoje duge povijesti vezivala za kontinentalizam i svaku put bila veći ili manji gubitnik. Samo će jednom hrvatska geopolitika odstupiti od toga i vezati se za atlantizam, točnije na američku geopolitiku, i to u procesu svojega osamostaljenja. Na tome pravnom opredjeljenju uspijeva pobijediti u Domovinskom ratu, i to u odnosu vojnih snaga koji joj nikako nije išao na ruku.

Geopolitika triju mora – odgovor na protuhrvatsku njemačku politiku

Tri mora

Danas njemačka geopolitika kontinentalizma, a to se i ne krije, igra na kartu Srbije kao novog starog hegemana na području ‘južno od Alapa i sjeverno od Grčke’.

Ne treba previše trošiti riječi u opisivanju da je takva geopolitika pogubna za opstanak Hrvatske kao samostalne i samosvjesne države. U biti, Njemačka ponavlja ono što je već viđeno. Ponovno, po treći put u sto godina, krenula je otvoreno, pa i grubo, ostvarivati geopolitičko geslo – ‘prodor prema istoku’.

Odgovor na tu njemačku protuhrvatsku geopolitiku geopolitika je ‘triju mora’, odnosno jedna od sastavnica američke geopolitike atlantizma, iako joj je prije mnogo godina idejni začetnik bio poljski general. O geopolitici od Baltika do Jadrana, ili geopolitici “triju mora”, autor ovih redaka pisao je prije više od šet godina, i kada ona još nije bila obznanjena.

Nema nikakve dvojbe, ili je ne bi trebalo biti, da ova sastavnica američke geopolitike atlantizma korespondira s hrvatskim nacionalnim interesima, u mnogo čemu slično kao što se to dogodilo devedesetih godina prošloga stoljeća.

Za predsjednicu Republike Kolindu Grabar-Kitarović nedvojbeno se može utvrditi da itekako razumije o čemu je riječ, ali je zato posve upitno razumije li to i predsjednik Vlade Andrej Plenković. Ako je suditi po njegovim postupcima – ne! Naime, predsjednik je Vlade Andrej Plenković osobno bio protiv Strategije nacionalne sigurnosti u kojoj bi civilna zaštita i vatrogastvo postali integralni dio nacionalne sigurnosti.

U disfunkcionalnome pristupu hrvatskoj geopolitici dvoje glavnih nositelja izvršne vlasti ministar obrane Damir Krstičević vuče nekoliko značajnih i odvažnih poteza kako bi se zaustavila daljnja entropija hrvatske pobjedničke vojske. Ti će ga potezi dovesti u poziciju da se nađe između ‘čekića i nakovnja’,piše Hrvatski tjednik

Oni koji znaju ‘čitati između redaka’ dobro znaju da je opremanje Hrvatskih oružanih snaga borbenim zrakoplovima opredjeljenje za strateškog geopolitičkog partnera, a ne samo kupovanje jednoga borbenog sredstva.

Hrvatskoj u ovakvim geopolitičkim odosima, kakvi su danas u Europi i svijetu, ne može strateški partner biti ni Švedska ni Južna Koreja, što god tko o tome mislio. Kada je američki ministar obrane ‘urbi et orbi’ izrekao hvalospjeve o operaciji Oluja, a time posljedično i Domovinskome ratu, i kada je hrvatski ministar obrane svojim odlukama počeo vraćati dostojanstvo hrvatskim braniteljima, a dijelom i hrvatskome narodu, to je neke silno uznemirilo.

U ovome treba tražiti uzroke ministrove ’emotivne’ ostavke. Ali povlačenje ostavke pokazuje ono što se sustavno, ne samo medijski u asimetričnom ratu prikriva: braniteljska i domoljubna Hrvatska zalog su za budućnost.

Zato nije nimalo iznenađujuće da je nakon povlačenja ministrove ostavke ne samo jedan vjerni komentator na portalima uzviknuo: Bravo, generale! Ubuduće će biti i većih napada, ali dajte im do znanja tko vodi pobjedničku vojsku.
Zato se s pravom može utvrditi: itekako je živ hrvatski braniteljski duh!

 

Facebook Komentari

Slične vijesti